JS Financial News - шаблон joomla Новости
srijeda, 18 Oktobar 2017

Ko je na portalu: 71 gostiju i nema prijavljenih članova

malisani_gaze.jpg11-toro djece iz Gaze došlo je na lije?enje u Sloveniju. Tu ?e im biti napravljene proteze za izgubljene ekstremitete i pružen odgovaraju?i fizioterapeutski tretman.
3. Jula predstavnici HO Sadake su koordiniraju?i humanitarnu pomo? za ovu djecu imali susret s ovim traumatiziranim mališanima i proveli u lijepoj atmosferi nekoliko sati. Razmijenjena su iskustva iz ne tako davne blokade Sarajeva tj. cjelokupne okupacije Bosne i aktuelne blokade Gaze, ali se i rodio jedan osje?aj: kruga ljubavi , osje?aj bratstva, maj?inštva,... islamijeta.

U Humanitarnoj pomo?i djeca su dobila po pakete sa nužno potrebnim stvarima za život u Gazi kao solarne lampe, lijekove protiv bolova, obu?u, odje?u, med... U našem ranijem kontaktiranju dobili smo i spiskove njihovih pojedina?nih želja, koje su u najve?oj mjeri i ispunjene: Foto aparati, lopte, jeans, majice, igra?ke, kajiševe, patike...  Svo jedanaestoro djece kao i još šest pratilaca dobili su i nov?anu pomo? donatora u Fond Sadake u iznosu od po 230 EUR za svakoga, da ponesu svojim roditeljima u Gazu. U nastavku teksta fragmenti iz radnog dnevnika koordiniatorke konvoja pomo?i HO Sadake

U KRUGU LJUBAVI ...

Ponovo telefon...
„Selam alejkum, jesi li kupila jaknu za Sa?u?“
„Ne brini jesam, sve je spakovano za svako dijete prema listi želja, vidimo se u dogovoreno vrijeme. “
„Dobro hajde Allahu na emanet.“
Prekida se veza i razmišljam  o Melihi koja nemože i?i u posjetu djeci iz Gaze ali u njenoj glavi je briga ho?e li sva djeca dobiti kako su napisala na svojim listama želja. Davno ve? je popunila želju djeteta za koje je bila zadužena ali se ovaj osje?aj majke proširio na svu djecu. MašAllah, koja Milost u grudima Bošnja?ke majke. Ma baš ove mlade majke pri kraju svojih 30-tih koje su završile studij, odgajaju  dje?icu i uvijek je u mislima i sa dunjalukom i sa ahiretom.
malisani_gaze_ispred_dzamije.jpg Iz džamijske bašte miriše kahva, sestre sjede u halki i završavaju zadnje pripreme. Zajedno putujemo sa dva auta: Gafira, Amina, ja, Izeta, Nermina, ?ira, u Kufštajnu ?emo pokupiti Edinu, a u Ljubljani ?e nam se pridružiti Mina i Suad sa sinom Adnanom.

Na stolu su papirne vre?ice do vrha pune uredno poredane i spremne da se ubace u gepek.
"Hej da vam operem ovu koju breskvu da imate usput razgali?e vam u toku vožnje? "
Veli nam Jasmina, pogledom koji je više govorio
"Nek idu ove breskve mjesto mene ".
"Može hajd ?askom i de-te da srknemo kahvu pa da se kre?e da ne ulazimo dugo u no?, sve smo žene, a put je."
"Morate ?ekati Izetu, guma joj pukla, sad je zvala kaže ne?e dugo trajati tamam možete kahvu još u miru popit." Dodaje Hajrijeta prate?i pogledom jedno-ipogodisnjeg sina koji istom što je nau?io hodati, vršlja nesigurno oko grupe živahnih dje?aka.
Džuveira sipa kahvu i sluša raspored i plan programa dok nam Meliha daje instrukcije podjele paketa.
"Vidis ove solarne baterije, nek ti prevedu, mora se sa nov?i?em otvoriti ovaj poklopac i kaži im solarna celija je osjetljiva nek je paze "
(u Gazi nema struje više od dva sahata dnevno i sestre su nabavile umjesto svije?a solarne lampe valjalo se i toga sjetiti).
Kre?e se... U svakom zagrljaju sestre ?ujem poruke, sap?u:
"Poselamite..., da Allah podari hajir, u dovama smo"


malisani_gaze_na_autobahnu.jpgNakon u?enja Fatihe za hajirli put, šutimo pogleda uprtog u trake autoceste. Razmišljanja prekida poziv Amine:
„Moramo stati na prvu pumpu“
Izeti  moramo stegnuti šarafe na tek stavljenoj gumi.

Smijemo se dok biramo mje?usobno koja je ve?i majstor za takve stvari. Izeta dodaje
"Ovdje se broji koja je teža da može ja?e stati na klju?...“
Pono? je uveliko kad smo ugledali tablu Jesenice. Otvara nam Jasmina, pospana "Pa ?e ste dosad, taman sam mislila da nazovem?".
Razumijevamo njezinu brigu i slušamo je dok pristavlja kahvu.
"Adnan  je kod mame ve?eras na spavanju, tako da se možete raskmotiti. Dvije sam pripremila u spava?oj da spavaju, tri tamo u sobi... "
Pitamo je gdje ?e ona.
"Tu ?u u kuhinji na ovoj klupi ne brini udobna je."


Slušamo o djeci, zapitkujemo za Nuru ona je bila najtužnija, puno je plakala kad je došla. Sestre zapitkuju  Failu koja je stigla tu iz komšiluka  i radi zajedno sa Jasminom pri  dje?ijem programu.
Zvono na vratima ujutru najavi nam dolazak Mine  i Suada.

"Krenuli smo no?as u 3 sata, Suad je samo sahat odspavao došao je kasno iz Italije.
Da operem ruke i možemo krenuti. On je  u autu dole sa Adnanom, ?ekaju."
Stižemo pred bolnicu u Ljubljani i dok vadimo stvari primjetismo dvojicu tamnoputih mom?i?a koji su vrijeme is?ekivanja skratili - ?ekaju?i nas u parku.
Požuriše u zgradu bolnice da se pripreme.
Ulazimo u dnevni boravak odjela bolnice i vidimo ih kako sjede neko bez noge neko bez ruke poredani u krug. Pored njihovih stolica naslonjene štake. ?uje se žubor selama. Sestre pri?aju u neznani na bosanskom jeziku, prilaze grle i ljube dvije sestre iz dje?ije pratnje, Fejzu i Sabahu. Štipkaju Nuru i Sadžu za obraze, djeca uzvra?aju selam širokim a neka stidljivim osmijesima. Razumljivo je to, jer prostoriju su odjednom ispunili hidžabi, a koji su rijetkost u Sloveniji.
Dje?aci sjede i širokim osmijesima i klimanjem glave upu?uju srda?an selam. Oni ve? znaju edeb koje muslimanke ovdje na zapadu moraju ?esto objašnjavati muškracima, a vezano za rukovanje.
Predstaviše nam Džabira, prevodioca. Mladi? se doimao otvoreno i srda?no.
"Džabir govori odli?no engleski, objašnjava Jasmina... razumjet ?emo se "
Smjestili smo se u krug u zajedni?ku halku sa?injenu od stolica u dnevnom boravku. U uglu na vratima zbunjen stajao je otac za koga nam rekoše da mu je od dvanaestoro djece ostalo dvoje i s jednim je došao ovdje kao pratnja. Zbunio se, jer su u posjetu stigle sestre, Muslimanke  i nije se usu?ivao sjest u halku, a Suad je izgledao kao pratnja tim sestrama.
Širokim osmijesima ga pozvaše i objasniše:
malisani_gaze_foto0065.jpg
„Mi smo evo u jednoj halki svi zajedno, a i ti pripadas nama, pa bujrum... "
"Hvala Allahu koji je dozvolio da se sretnemo " po?e Džabir prevoditi nama na engleskom.
"Duše su poželjele još u iskonu da se sretnu na dunjaluku i da vas Allah nagradi kada ste poželjeli da nas vidite " prevodi Džabir njima na Arapski. I tako je tekao sohbet i rasla ljubav ona bratska me?u grupom muslimana što se neo?ekivano sretoše u podnožju Alpa.
"Spojila nas je Milost, ljudi je nazivaju ljubav a to je Allahova Milost "
"Pratili smo zbivanja u Bosni, vaša bol je naša bol "
"Pratimo zbivanja u Palestini boli nas vaša bol"
"Nije od Resulullahovog Ummeta onaj koga ne boli tijelo brata il sestre koje krvari a on to ne osje?a" re?e neko, a sestre su skrivale krajevima svojim hidžaba suze.


Osje?ala se povezanost i bijaše sve jedan krug, jedna halka.
Džabir ukazuje na jednog dje?aka uo?ljive bistrine lica i pogleda. Fuad! Sjedio je drže?i svoje štake. "Dolazili su novinari i pitali Fuada o planovima za njegovu budu?nost. Odgovorio im je ozbiljnoš?u, ?ovjeka, a ne dje?aka, koji zna o ?emu pri?a:
„Prvo da se oslobodi Palestina a onda možemo pri?ati o mojoj budu?nosti "
Gledamo u Fuada, nije mu vise od 11 godina a po?inje ovako da nam se obra?a:
"Da vas Allah nagradi što ste došli. Veliki ste put prevalili da se sretnemo..."
Pomisli smo o njihovom putu i bezbrojnim kontrolama i torturama koje su morali izdržati da bi stigli ovamo na lije?enje.
Na našim listama želja, koje su djeca napisala i poslala nam, Fuad je napisao ništa manje ni više nego: Kajiš. Baš onaj obi?ni kajiš za pantalone i loptu.
Nemogu?e je opisati atmosferu susreta. Nju doista moraš udahnuti da bi je doživjeo. Puno više od rije?i su govorila srca i pogledi.


Prijevod te?e dalje preko Džabira i Jasmine.
"Donijeli smo hedije u kesama. Znamo one su prolazne, želja nam je da ponesete ljepšu hediju u Palestinu. Selame svih Bošnjaka i osje?aj ljepote ovog našeg susreta, da smo se sreli i upoznali" rekoh prilaze?i stolu sa mnogo kesa.
Fejza (rekoše da je hafiza i podu?ava žene u Gazi ) dodade:
"Ovaj dunjaluk je jedan koridor do vje?nosti, mi se radujemo vama kao poklonima i puno nam je drago jer ste Muslimanke i ambasadori ste naši ovdje u Evropi. Mi ve? nosimo u srcima ovaj susret, a vi ponesite istinu o nama i kazujte je dalje"

Džabir nam po?inje pojedina?no upoznavanje djece.
malisani_gaze-nura_foto0067.jpg„Nura - Kaži nešto"
hrabri je polahko Džabir u ?ijem glasu osje?amo brigu starijeg brata. Nura se od prvog dana povla?i u sebe, pogleda uprtog  u daljinu veoma ?esto. Džabir objašnjava njenu povredu Izraelskom granatom od koje su njene obadvije noge nepokretne jer su pokidani nervi.
Nura vrti svoje stake stidljivo, sjedi u narandžastom dzemperi?u (ne skida ga od prvog dana kako je došla), a temperatura je u prostoriji ve? davno prešla 25 stepeni.
Objašnjavamo Džabiru da ?emo se vratiti na Nuru opet na kraju, jer Mina iz naše Grupe ina?e stru?njak za rad s djecom koja odrastaju u otežanim uslovima želi s njim još razmijeniti koju rije?.
Abdala, predstavlja se dje?ak u ispranoj iznošenoj majici. Pokazuje rukom na oca preko puta. ?uju se sestre kako sapu?u
"Aaa, to je Abdulah."
On je imao desetoro bra?e i sestara i svi su izginuli u bombardovanju. Primjetimo njegov pogled uprt u oca koji saginje glavu. Džabir nam ponavlja da je i on teško ranjen, a da je otac u pratnji.
Raad je dje?ak do Abdale sa plavim o?ima. Džabir prevodi da je i on ranjen gelerima izraelskih ispaljenih granata. Raad trlja ru?icom na kojoj fale dva prsta, koljeno svojih ispranih pantalona. Na njemu se primje?uje povu?enost i neki unutrašnji nemir. Objasniše nam da ima psihi?ke traume.
Sestre ga hrabre osmijesima me?ubratske ljubavi.

Do Raada se vrpolji Sadža veselih o?iju sa zelenim cvjeti?em zataknutom u kosici. Dolazi iz mnogobrojne porodice i nabraja imena bra?e i sestara. Sadžina ramena su paralisana.
Do Sadže sa zalizanim cuperkom kose i širokim osmijehom je Muatesim.
malisani_gaze-muatesim_foto0048.jpgPredstavlja se na arapskom jeziku iako Džabir otkriva da Muatesim perfektno govori engleski jezik. I on kazuje o mnogobrojnim ?lanovima porodice. Džabir prevodi od sestara komentar da ih je
Muatesim po?astio svojim lijepim širokim osmijehom. Sestre kriomice i bolno zagledaju njegovu praznu lijevu nogavicu i sandalu na desnoj nozi. Rekoše da je imao tešku povredu koju je uzrokovala granata.
Gledamo Ahmeda koji pri?a o sebi vrlo kratko i precizno.
U kratkoj stanci ?u se šaputanje sestrre Amine: "MašAllah mo?i ?e stvar?ice Ahmedu, potrefili smo veli?inu"
?ekamo na Muhameda koji je sageo glavu zatim je podiže i po?e nam govoriti da su 22 ?lana njegove obitelj pobijena. Ne usu?ujemo se pitati za roditelje. Govori nam kao nekome ko razumije njegovu bol i osje?amo da nam u povjerenju otvara dušu. Dubok trag tuge u njegovim o?ima.
Saznajemo njegovom ranjavanju od ispaljene izraelske granate dok Muhamed podiže prazan lijevi rukav kao dokaz njihove surovosti.
Nail se smješka, iako su mu prije dva dana doktori saopštili da mu moraju staviti željeznu, a ne plasti?nu protezu. Njemu fali ?itava desna noga. Kazuje nam da ima samo jos jednog brata.
Husein se javlja sjede?i do Naila i zapo?inje govoriti o sebi. Džabir nam objasnjava da su prilikom pretresa njegove ku?e izraelski vojnici izresetali njegovu ruku. Ne usudjujemo se ni njemu postavljati pitanja, plašimo se da ne ožive slike koje su bolne i strašne za njih.


Džabir nam predstavlja,  oca ?ije ime nemožemo da zapamtimo jer nam je urezan nekako pod imenom "Otac". . Kazuje nam da 24 ?lana njegove porodice više nema. Njemu samom je 35 godina. Od dvanaestroro djece ima Abdalu i još jedno dijete, tako?e ranjeno.
Neko zamoli Džabira da mu prevede:
"Brate, šehidi su živi samo mi ne opažamo."
On klima glavom i re?e da ga to raduje kad na njih pomisli. Podiže pogled i spoji ga sa pogledom njegovog Abdale (Abdulaha).
Sabaha nam pri?a da je došla kao pratnja Sadži. Ona joj je nana.
7 šehida je u njenoj porodici!
Fejza govori tiho, odmjereno zahvaljuje Allahu Dž.š. U?e?i dove, podižemo ruku Džabiru da ne treba prijevod. Slušamo je dok spominje Džennetski hlad i da nas Allah spoji na ahiretu zajedno kao što smo sada i u društvu Njegovog Poslanika Muhameda s.a.v.s. Fejza nabroja da je majka 9 sinova i 5 k?eri, te da je Nurina nana i njena pratnja na lije?enju.
Nermina diže ruku i veli Džabiru da prevede njezine rije?i:
"Sestro, ima li ve?eg džihada za ženu od tvoga ra?anja i odgoja tvoje djece?“

Fejza se smješi sestrinski.


Predstaviše nam se i fizioterapeutkinje a zatim po?e Džabir govoriti o sebi.
"Da se vratimo na želje, jer kada sam bio dje?ak sa svojih 15 godina slušao sam sa ocem vijesti iz Bosne bila je to 94-95, otac mi je pri?ao šta se sve dešava u Bosni i još tada sam zavolio Bosnu i poželio da upoznam Bošnjake. Puno mi se svi?a vaša pjesma Šehidski rastanak i nau?io sam još jednu rije? na bosanskom jeziku OTOM - POTOM " (sto je izmamilo smijeh ?itave grupe).
malisani_gaze_rastanak_sl.jpgPri?ao je uslovima života u Gazi da Izralci puste vodu dnevno samo dva sata. Da struje isto tako bude dnevno dva sata. Da je pomo? Gazi širenje istine, te nam je ostavio u emanet da to i uradimo, a mi smo mu to obe?ale.
Ustajemo da podijelimo hedije. Sestre objašnjavaju da su solarne lampe kupljene umjesto svije?a . Jedan otac iz Bosne, p?elar, poslao je kantu meda ne slute?i da ?e med iz Bosne prije?i granice i granice i biti slatko podijeljen u Gazi. Džabir dijeli flašice propolisa. Neko grabi rukama loptu i zove Fuada. Razmijevamo bez prijevoda:
"Fuade evo je."

Pratimo osmijehe slušamo žamor, gledamo ?eprkanje po vre?ama...
Unutra su ispunjene želje jer su nam poslali papiri?e na kojima su smjeli zaželjeti ono što im je na srcu. Od lopte i ?okolade, preko kajša za pantalone, foto aprata, majice, farmerki... Dok smo o?evidci osmijeha Palestinske djece i njihovih trenutaka radosti upu?ujemo dove za sve one koji su u?estvovali svojim donacijama da djeca iz Gaze zaborave makar ovim trenutcima težak život u najve?em koncentracionom logoru na svijetu zvanom Gaza.
Slike za uspomenu, Džabirove rijeci:
"Sve i da ste praznih ruku došli, puno nam zna?i kada se sretnemo ovdje sa Muslimanima"
Ispred bolnice ?ekamo spremanje djece na izlet. Husein nam prilazi pitamo ga
"Husein šta ti se li?no dopada ovdje "
"Svidja mi se ovaj mir nema zvukova koji opominju "
Prevodilac objašnjava da su neki dan sjedili u parkicu kad je naišao helikopter. Djeca su pani?no tražila sklonište i nije im se uspjelo objasniti da nije opasnost. Jednostavno nisu vjerovala.

malisani_gaze_sl.jpgRastajemo se jos zbliženiji, jos ja?i. Jer susret je donio bogatstvo povezanosti osje?aje bratstva i sestrinstva, ono što ne uspijeva politi?arima, uspijeva  malim ljudima koji mole Allaha da smo jedna halka - jedan krug u kojima su srca vezana sa ljubavlju kako je zovu ljudi a Allah je naziva Njegova Milost.

U ime djece Gaze upu?ujemo dove za sve one koji su svojim u?eš?em bili sebeb radosti djece iz Palestine i neka osmijeh djece danas bude njihov osmijeh radosti na onome svijetu.

Prilog pripremila
Nadja


STOP! Radikalizaciji i fanatizmu

podrzimo
Bild: © DDRockstar - Fotolia.com

Online za poplave